Autorica članka: Katarina Užarević, mag. psych, Sveučilišni odjel za psihologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište
Zvuči li ti ovo poznato?
Višesatna predavanja, popodne studentski posao ili praksa, navečer “još samo sat vremena” učenja. Kofein se nekako potkrade u raspored kao da je obavezni kolegij, san se skrati “privremeno”, a između obaveza pokušavaš uhvatiti barem kratko druženje i trenutak da predahneš. I onda se dogodi ono što mnogi prepoznaju: misli se ne gase kad legneš, u glavi se vrte rokovi, ljubavni problemi, obiteljske situacije, financijsko stanje, istu stranicu čitaš 5 puta, koncentracija značajno opada, srce zna ubrzati bez jasnog razloga, a želudac postaje osjetljiv.
U tom trenutku više nije pitanje jesi li dovoljno “jak”, nego razumiješ li što se događa — i znaš li kako si pomoći.
Mentalno zdravlje i njegova važnost
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) mentalno zdravlje definira kao stanje dobrobiti koje pojedincu omogućuje da se uspješno nosi sa životnim stresorima, ostvaruje svoje potencijale, uči, radi i doprinosi zajednici. To je važno jer mentalno zdravlje nije “stalna sreća”, nego sposobnost da ostaneš funkcionalan i da se možeš oporaviti kad je teško. Dobro mentalno zdravlje ne znači odsutnost neugodnih emocija. Neugodne emocije potreban su i sastavni dio našeg života, no ključna je fleksibilnost i mogućnost prilagodbe.
Mentalno zdravlje se često spominje kao nešto “u glavi”, ali u stvarnosti se odražava u našem tijelu, navikama i načinu na koji funkcioniramo iz dana u dan.
Kako se mentalno i fizičko zdravlje vežu jedno uz drugo
Uzet ćemo primjer koji ti je možda poznat.
Upravo si shvatio da si pogrešno upamtio datum ispita i da se ispit ipak održava sutra. U tom trenutku mozak situaciju procijeni kao „hitnu“ te se aktivira akutni stresni odgovor: srce počinje brže kucati, misli rade ubrzano, fokus se suzi na zadatak, možda ti se smanji apetit ili osjetiš mučninu. To je neugodno, ali korisno - daje ti energiju da se mobiliziraš i odradiš što treba. Kad se situacija riješi (ili kad prođe opasnost), tijelo se u pravilu vraća u uobičajeno stanje.
Međutim, kad se „alarm“ u tijelu ne ugasi danima ili tjednima tada govorimo o kroničnom stresu. Primjerice, cijeli semestar imaš predavanja, posao, rokove, troškove, ljubavne drame, a u glavi ti je stalno misao da nemaš prostora stati i predahnuti. Stresni događaji su stalno prisutni - neke ne možeš izbjeći, neke ne prepoznaješ, a na neke ne možeš utjecati.
Tu se povezuju mentalno i fizičko zdravlje. Psihički pritisak drži tijelo u povišenoj pripravnosti, a tijelo to pokazuje kroz nesanicu, osjetljiv želudac, glavobolje, napetost, ubrzan puls, pad imuniteta. Stresna reakcija sama po sebi ima važnu ulogu u našem životu, no ako često ignoriramo njezine signale (umor, nemir, loš san) i guramo dalje kao da je sve hitno i da naše zdravstveno stanje nije toliko bitno, nerijetko posljedice osjetimo na vlastitoj koži.
Odraslost u nastajanju - Odrastao? Probno razdoblje još traje…
Možda bi stvari i bile lakše da se osim akademskih obaveza ne suočavaš i s nizom promjena koje obilježavaju razvojnu fazu u kojoj se nalaziš, a koja se naziva odraslost u nastajanju (engl. emerging adulthood). Razvojni psiholog Jeffrey Arnett je opisuje kao razdoblje od kasnih tinejdžerskih godina do dvadesetih (od 18. do 25.), obilježeno istraživanjem identiteta, nestabilnošću (selidbe, promjene smjera studija ili posla, odnosa), fokusom na samostalnost i subjektivnim osjećajem “između”. To je faza u kojoj se od pojedinca očekuje da preuzima odrasle uloge, dok istovremeno formira stabilne rutine i obrasce ponašanja. Zbog toga je u toj dobi vrlo lako skliznuti u kronični stres. Ne zato što “ne znaš”, nego zato što tek slažeš temelje za suočavanje s onim što ti život nosi.
Ako ti se čini da stalno kasniš, ne brini, samo se nalaziš usred promjene životnog smjera.
Zašto stavljamo tako velik naglasak na mentalno zdravlje?
Danas se mentalnom zdravlju mladih pridaje toliko pažnje jer podaci pokazuju da to nije rijedak problem i da ima stvarne posljedice na obrazovanje, odnose i svakodnevno funkcioniranje. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da globalno oko jedan od sedam adolescenata (od 10. do 19. godine) živi s mentalnim poremećajem, a depresija i anksioznost su među vodećim uzrocima bolesti i onesposobljenosti u toj dobi. Kad se sagleda globalna slika kroz više desetljeća (od 1990. do 2021. godine), podaci pokazuju da opterećenje mentalnim poremećajima kod adolescenata i mladih (od 10. do 24. godine) značajno raste, a posebno raste stopa anksioznosti i depresije. Posljednjih godina dodatni pritisak donijele su i brojne promjene u društvu i svijetu (ratovi, političke napetosti, klimatske promjene…) koje lako potiču zabrinutost i nepovoljno djeluju na mentalno zdravlje pojedinaca.
Edukacija je prvi korak.
Kad razumijemo što nam se događa, lakše prepoznajemo signale, imenujemo probleme i tražimo odgovarajuću pomoć kada je potrebna. U studentskoj dobi to je posebno važno jer se mladi nose s nizom izazova - odlazak od kuće, prilagodba, romantični odnosi, financijski pritisci... U takvoj dinamici lako je biti prestrog prema sebi, zato je važno njegovati suosjećanje i razumijevanje prema sebi.
Reakcije na stres nisu znak slabosti, nego signal da ti treba oporavak i podrška.
Više o važnosti mentalnog zdravlja i podršci koja nam je svima potrebna možeš saznati u člancima koji će ovdje biti redovito objavljivani u narednim tjednima.